• Zagorska marketinška tvrtka Media Massa, u suradnji s Hrvatskim telekomom i Recro-Netom razvila je prvi sustav vanjskog digitalnog oglašavanja u Hrvatskoj vrijedan 42,6 milijuna kuna, piše poslovni-dnevnik

• Na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu koji će se održavati od 23. do 25. rujna, glavna zvijezda bit će Andrew Keen veliki medijski stručnjak, ali i žestokom kritičaru interneta za kojeg smatra da se iskorištava za najniže strasti…više pročitajte ovdje.
• U sklopu projekta koji su nazvali Puls nacije Alan Mislove sa Sveučilišta Northeastern u Bostonu i njegov tim proučavali su tweetove, a sve kako bi zaključili nešto o raspoloženju nacije. U periodu od tri godine filtrirali su tweetove koji sadrže riječi iz sustava za procjenu riječi. Budući da su podaci na Twitteru javno dostupni, mogu se koristiti za razna istraživanja na puno jeftiniji i brži način od javnih anketa. Rezultati će biti malo grublji, no ponekad je to dostatno. Više o ovom istraživanju pročitajte ovdje

U posljednjih nekoliko mjeseci nastupilo je vrijeme agencijskih „pitch“-eva. Iako je još uvijek neizvjesno razdoblje ekonomske situacije u državi, tvrtke su krenule analizirati i testirati snage na tržištu komunikacija za rujan.
Priprema za pitch zahtjeva vrijeme, ljude, znanje, analizu, ideju, strategiju, plan provedbe… Drugim riječima, sve strateške alate u komunikaciji osim provedbe.

Što je najveća vrijednost koju komunikatori bezuvjetno poklanjaju tvrtkama prilikom pitcha?

Sigurna sam da će na ovo pitanje biti različitih odgovora. No, gotovo najčešći odgovor koji sam dobivala na to pitanje bio je strah od dijeljenja ideja. Većina komunikatora se boji da će se njihova ideja preuzeti bez ugovaranja posla.

1 posto je inspiracija, 99 posto je težak rad

No da li je zaista ideja najvažnija? Pogotovo u današnje vrijeme kada je trend dijeljenja ideja na svakom blogu? Hoćeš ideju? Klikni jedan klik mišom i evo je…
Ideje su lakši dio posla, mnogo teže je ideju učinkovito provesti. Moj osjećaj je, da što više ideja dijelim, još kvalitetnije ideje dolaze. Također, smatram da proces kreiranja i dijeljenja ideja unapređuje samu kvalitetu i kvantitetu onoga što na kraju provedeš.
Povijest je bogata izumiteljima koji su imali odlične ideje ali ih nažalost nisu znali na pravi način provesti. S druge strane postoje i „ izvrsni provoditelji“ koji su znali kako postojeće ideje pretvoriti u uspjeh. Često se uspješni pothvati temelje upravo na neoriginalnoj ideji, ali predivnoj izvedbi. U skladu s time, preporučam da svoje ideje komunikatori slobodno dijele jer bi njihova konkurentna prednost trebala biti u vrhunskom umijeću same izvedbe! To je što komunikatori trebaju prodavati na samim „pitch“- evima, jer je to ekspertiza ljudi koju Vam nitko ne može ukrasti! Simbolično rečeno: 1 posto je inspiracija, 99 posto „težak rad“!.

• Facebook je na pragu registriranja svog 500-milijuntog člana i povodom tog događaja priprema se marketinška akcija nazvana Facebook Stories koja će svim korisnicima omogućiti to da podijele priču o tome kako je Facebook utjecao na njihove živote javlja t-portal
Društvena mreža Facebook pokrenuta je 2004, a zadnjih godina bilježi strelovit rast popularnosti. Prije samo godinu dana, Facebook je objavio da ima 250 milijuna registriranih korisnika. Danas je Facebook jedna od najposjećenijih stranica na internetu sa 540 milijardi jedinstvenih posjeta mjesečno. Stranicu posjećuje 38 posto svih korisnika interneta koji se na njoj zadržavaju 23 minute te je posjećuju 34 puta u jednom mjesecu, a nedavno je Facebook objavio da ima 150 milijuna korisnika koji stranici pristupaju s mobilnih telefona.

• Zbog sve veće važnosti online promocije za hrvatski turizam Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica ove godine u tu promociju ulažu dvostruko više nego lani ili 15,8 milijuna kuna, dok se s još 18,1 milijuna kuna udruženih sredstva za oglašavanje putem interneta s domaćim i stranim subjektima ukupan iznos za tu promociju ‘penje’ na gotovo 34 milijuna kuna, javlja poslovni.hr

Kao što možda znate, prije desetak dana objavljeno je istraživanje European Communication Monitor 2010. Istraživanje je provedeno na 1.955 PR profesionalaca u 46 zemalja i predstavlja trendove u komunikacijskom menadžmentu i odnosima s javnošću. Nemam namjeru prepričavati rezultate istraživanja, ako vas zanima možete ga naći ovdje.
Ono što mi je privuklo pažnju u istraživanju su podaci da PR profesionalci smatraju društvene mreže izrazito važnom platformom za komunikaciju, platformom koju treba savladati, koja će s vremenom postati sve važnija, za koju treba povećati budžete, napisati strategije, izraditi načine monitoriranja i slično. Međutim, čak trećina PR-ovaca smatra prijetnjom otvorene dijaloge i nemogućnost kontrole komunikacije na društvenim mrežama.
Kao prvo čini se da je osnovni smisao društvenih mreža otvoreni dijalog, odnosno transparentna komunikacija koja nije pod većim utjecajem niti jedne strane. Dakle, trećina PR profesionalca prijetnjom smatra osnovne karakteristike novog medija. Kao drugo, svrha odnosa s javnošću, prema udžbenicima iz PR, je uspostaviti otvoreni dijalog između tvrtke/institucije i njezinih javnosti s ciljem postizanja uzajamnog razumijevanja. Nisu li onda društvene mreže zapravo idealna platforma za ostvarivanje svrhe odnosa s javnostima?
Sve u svemu, vjerujem da društvene mreže treba promatrati kao platformu na kojoj je moguće ostvariti upravo onakvu komunikaciju kakvoj PR treba težiti – otvorenu, transparentu i kojoj je cilj postizanje uzajamnog razumijevanja.

• EUPRERA (The European Public Relations Education and Research Association), EACD (The European Association of Communication Directors) i časopis Communication Director objavili su istraživanje European Communication Monitor za 2010. godinu. U istraživanju, koje je provedeno u ožujku ove godine, sudjelovalo je 1995 PR profesionalaca iz 46 zemlje. Cijelo istraživanje možete preuzeti ovdje.

• Ovotjedni Globus donosi članak o Twitteru i tviteraškoj zajednici u Hrvatskoj. U članku između ostalog možete pročitati: „Tviteraš nije nikakav čudak. Teško ćete ga prepoznati na ulici. Ne razlikuje se fizički od drugog čovjeka i nije rogata, asocijalna osoba, nego se u pravilu radi o natprosječno komunikativnoj osobi, širokih interesa.“

• Londonski The Times uveo je naplatu pristupu sadržajima na svojem internetskom izdanju čime je, kako su nevješto izvijestili neki mediji, čitanost tog portala pala za 60-ak posto. Trend naplate novinarskih sadržaja na Internetu, međutim, započet je već prije, na ideju medijskog mogula Ruperta Murdocha, pa tako već neko vrijeme tu praksu imaju The Financial Times i Wall Street Journal. Komentar Dragana Petrica na temu naplate internetskih sadržaja i kakve one posljedice ima za novinarsku struku možete pronaći ovdje.

Marketing usmenom predajom (MUP) je umjetnost i znanost u isto vrijeme. Umjetnost ove vrste marketinga očituje se u načinu kojim kompanije potiču raspravu kod svojih klijenata. Znanost MUPa objašnjava zašto i kada kompanije mogu koristiti MUP kako bi postigli zadane poslovne rezultate.
Tvrtka Chevrolet poslužila se umjetničkom stranom MUPa kako bi potaknula raspravu kod ljubitelja tehnologije na posljednjoj SXSV Konferenciji o interaktivnim medijima u Texasu, u SAD-u.
Na spomenutoj konferenciji glavna se riječ vodi oko tehnologije te okuplja oko 12.000 sudionika, a gotovo svaki od njih sa sobom je ponio pametni mobitel (smart phone), laptop i kameru ili fotoaparat. Svako od tih aparata potrebno je puniti strujom i Chevrolet je pametno omogućio preko 100 brendiranih baza za punjenje elektronskih uređaja tijekom konferencije. Uz to, Chevrolet je sponzorirao i medijski jako popraćenu auto utrku poznatih blogera kroz nekoliko američkih država koja je završavala taman u vrijeme navedene konferencije. Svi su blogeri izvještavali javnost o utrci, svojem uspjehu, ali najviše o autima koje su pritom vozili. Činili su to najviše putem Twittera, Facebooka i ostalih društvenih mreža. Rezultat ovog kreativnog marketinga usmenom predajom, je činjenica da je upravo Chevrolet bio jedan od najčešće spomenutih brandova na konferenciji.
Znanost oko MUPa u sjeni je inovativnih marketinških programa koje tvrtke koriste kako bi potaknule ljude na diskusiju. To ne znači da znanost oko MUPa nije važna, upravo suprotno. Zapravo, postoje prirodni zakoni koji određuju uspjeh marketinga usmenom predajom. Kako bi razumjeli te prirodne zakone, moramo se prisjetiti osnova fizike.
U školi, učili smo o 3 prirodna zakona gibanja koje je otkrio Isaac Newton. Ti prirodni zakoni objašnjavaju kako i zašto se predmeti gibaju. Ti isti zakoni mogu objasniti kako i zašto marketing usmenom predajom može pomaknuti brend iz potpune anonimnosti u veliku prepoznatljivost.

1. Zakon Inercije
Prvi Newtonov zakon gibanja govori nam da svako tijelo u mirovanju teži ostanku u mirovanju, a tijelo u gibanju ima tendenciju ostanka u gibanju. Drugim riječima, predmetima upravlja inercija jer postoji prirodna naklonost predmeta da nastave raditi ono što su prethodno radili.
Zakon inercije primjenjiv je i na marketing usmenom predajom. Razgovor u mirovanju teži ostanku u mirovanju, a razgovor u gibanju teži ostanku u gibanju. Ako tvrtka ne čini ništa da bi potakla ljude na diskusiju, nitko ni neće diskutirati o njihovom brendu, proizvodima ili uslugama. No, ako se kompanija kreativno bavi klijentima, kao što je to učinio Chevrolet na SXSW konferenciji, doći će do zamaha marketinga usmenom predajom.

2. Zakon Akceleracije (Ubrzanja)
Kod prvog Newtonovog zakona o gibanju, saznali smo da je potrebna sila kako bi došlo do zamaha. Newtonov drugi zakon, Zakon Akceleracije (Zakon o odnosu sile, mase i ubrzanja) objašnjava koliko je sile potrebno da bi se pokrenulo gibanje. Što je predmet veći, to je više sile potrebno da bi se predmet počeo gibati. Logično, što je tijelo manje, manje je sile potrebno za pomicanje istoga.
Poveznica sa MUPom je jednostavna. Što je veći pojedini brend, više marketinških mišića morate upotrijebiti kako bi generirali razgovor i diskusiju o brendu. S druge strane, manji brandovi zahtijevaju manje marketinške snage kako bi se o njima raspravljalo.
Prije 2006. godine, Blendtec je bila potpuno anonimna tvrtka koja se bavi prodajom miksera velike snage. Iz anonimnosti izvukla ju je primjena zakona MUPa o akceleraciji. Tvrtka je potrošila 100$ kako bi kamerom snimila svog direktora kako miksa najčudnije stvari poput pune limenke soka, iPoda pa čak i vrtne grablje u Blendtecovim mikserima. Tvrtka je ove luckaste i vrlo zabavne video klipove podignula na YouTube te pokazala milijunima ljudi snagu Blendtec miksera. Uspjeh koji je postignut, postignut je upravo zahvaljujući akceleraciji usmene predaje tih video klipova. Prodaja u Blendtecu raste 700% od kada su video klipovi podignuti na youtube i viralno distribuirani putem popularnih «forwarduša» od samih korisnika.
Jači i veći brend miksera, poput onog tvrtke Hamilton Beach , koji je među najpoznatijim i najvećim brendovima miksera u Americi, trebao bi znatno više snage da postigne jednaki rezultat marketinga usmenom predajom (ali i jednaki porast prodaje) koji je postigao Blendtec.

3. Zakon Reakcije
Newtonov treći zakon gibanja govori nam da za svaku akciju postoji jednaka reakcija u suprotnom smjeru. Postoji i parelelni prirodni zakon koji vlada marketingom usmenom predajom, a isti se odnosi na pružanje brige o korisniku. Taj marketinški zakon kaže: za svaku akciju od strane klijenta, potrebna je jednaka i prikladna reakcija od strane tvrtke. Ove prikladne reakcije pronalazimo u formi odgovora, pokušaja davanja pomoći, ili preusmjeravanja informacije od tvrtke do individualnog korisnika.
Sjajna briga za mušteriju dešava se kada restoran savršeno usluži zahtjevnog gosta koji je naručio komplicirano jelo. Izvrsna reakcija očituje se i u primjeru tiskare koja klijentu nudi ponovni tisak bez ikakve naknade kao iskupljenje za tiskarsku grešku koja se dogodila. Sjajna usluga manifestira se prilikom davanja važnih informacija o laptopima i kompjuterima od strane prodavača u prodavaonici kompjutera, kako bi mušterija lakše donijela dobru odluku za kupnju.
Kada tvrtka reagira promptno i individualno na zahtjev klijenta, ne stvara samo sretnu i zadovoljnu mušteriju, nego stvara i mušteriju koja će svoje iskustvo zasigurno vrlo rado podijeliti sa svojim prijateljima u priči o tome kako mu je neka tvrtka popravila dan.
Osnove fizike mogu nas doista naučiti važne lekcije iz područja marketinga usmenom predajom. Na nama je da poštujemo prirodne marketinške zakone Inercije, Akceleracije i Reakcije kako bi brendove koje zastupamo učinili spominjanijim i uspješnijim.

Još sredinom 2006. godine Hrvatski sabor je izglasao Zakon o športu u kojem se među ostalim, definira Nacionalno vijeće za šport kao najviše stručno tijelo koje se brine za razvoj i kvalitetu športa u Republici Hrvatskoj. Vijeće treba iznositi mišljenje o strategiji športa u Hrvatskoj, utvrđivati prioritetne projekte, elaborate i studije za njihovo financiranje, predlagati smjernice za izradu propisa o kategorizaciji športaša i športskih građevina na državnoj razini. Nakon četiri godine i devet dana, Sabor je 18. lipnja 2010. godine napokon imenovao članove Nacionalnog vijeća za šport, omogućivši time da ono i službeno zaživi. O tome zašto je toliko trebalo da šport dobije svoje krovno tijelo, možda ponajbolje opisuju brojne zamjerke koje su stigle na račun još neoformljenog Vijeća, a fokusirane su oko pitanja tko bi sve u tom Vijeću trebao biti i koga zastupati te koje bi stručnosti trebao imati.

I prije konstitutivne sjednice koja će biti sljedeći tjedan,Vijeće je dobilo prve javne kritike. Zamjerka da u Nacionalnom vijeću nema predstavnika Splita – „najšportskijeg grada na svitu“ koji je Hrvatskoj podario 68 olimpijskih medalja, stigla je i prije službenog saborskog imenovanja. Prigovor je stigao u jeku splitskih pritužbi na „utjecaj Zagreba“ pri imenovanje novog intendanta na mjesto splitskog HNK. U jednu ruku, kontradiktorno, tražeći više samostalnosti i decentralizaciju donošenja odluka, a u drugu zahtijevajući više svojih predstavnika u nacionalnim krovnim tijelima. Treba istaknuti da je Nacionalno vijeće za šport ipak samo savjetodavno tijelo koje donosi godišnji program provedbe Nacionalnog programa športa, a da se izvršenje dijela programa planiranog za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave sufinancira iz proračuna tih jedinica. Lokalna sredina stoga će ipak, kao i do sada, nositi najveći teret razvoja svog športa bez obzira tko u Vijeću sjedio. Sigurno je da bi Vijeće trebalo prepoznati komparativne prednosti Splita, njegova geografskog položaja i ljudskog potencijala te planirati i usmjeravati financiranje i razvoj određenih „nacionalnih športskih centara izvrsnosti“ prema Splitsko-dalmatinskoj županiji. O tome što bi trebali biti „nacionalni športski centri izvrsnosti“ pisat ćemo drugi puta.

Na sličan način pojavila se zamjerka da u Vijeću nema niti jedan nogometaš iako po športskoj popularnosti, ali i po prepoznatljivosti Hrvatske u svijetu, nogomet to apsolutno zaslužuje.
Iduća zamjerka ide u pravcu stručnosti izabranih članova. Ukazuje se na to „da se članovi imenuju iz redova državnih i športskih predstavničkih tijela, iz čega proizlazi da se za člana tog vijeća“, kao najvišeg stručnog tijela za razvoj športa u Hrvatskoj, „ne treba imati nikakve stručne reference kao niti najosnovnije stručno zvanje niti znanje iz ovog područja“. Istina je da je samo dio članova (tri predstavnika HOO-a, jedan predstavnik paraolimpijaca, jedan športskog saveza gluhih te predstavnik Kineziološkog fakulteta) izabran iz redova državno-športskih predstavničkih tijela, a svi ostali javnim natječajem. U oba slučaja, bar što se ovog mandata tiče, mahom su odabrani dugogodišnji visokoobrazovni športski djelatnici. Svi su oni, prije svega, vrhunski stručnjaci u svom segmentu športske djelatnosti, vrlo dobro upoznati s statusom športa u Hrvatskoj, a veći dio njih, djelujući kroz međunarodne športske organizacije i s razvojem športa u svijetu.

Opravdanost osnivanja Vijeća ocjenjivat će se po isteku mandata, kada bude vidljivo da li je svojim strateškim savjetovanjem dobio naklonost Vlade ( i javnosti) da se športu osigura status koji zaslužuje. A zaslužuje puno više nego što godinama dobiva.

Održivost danas postaje jedan od važnijih strateških ciljeva velikih svjetskih brandova kao što su Nike, BMW, Coca Cola, Levis Straus… U našim krajevima njegova primjena tek je započela iako su korisnici postali ekološki osvješteniji. No, koliko smo daleko od cilja govori kada održivost izvučemo iz konteksta uspješno provedenih komunikacijskih projekata i stavimo u kontekst onoga što po definiciji ona jamči društvu: skladan odnos ekologije i privrede koji čuva prirodno bogatstvo planete za buduće generacije. Nekoliko svijetlih primjera iz Hrvatske zasigurno neće priskrbiti sigurnost okruženju u kojem živimo zar ne?

Smatram da se održivost „nužno“ uklapa u vrijeme u kojem danas živimo te da bi svakako brandovi trebali organizirati svoje poslovne procese da već sutra okruženje učine ljepšim i sigurnijim za život nego što je to danas. Sigurna sam da će to i kupci uskoro zahtijevati. Upravo je zato važno da tvrtke na vrijeme shvate kako bez obzira da li proizvode ili pružaju uslugu, svakodnevno koriste prirodne resurse i tako ugrožavaju sigurnost svojih sadašnjih i budućih kupaca. Tvrtke koje strategiju održivosti provlače kroz poslovne procese kreirati će tzv. obožavane brandove i na taj način okupljati svoje vjerne fanove. Drugim riječima, strategija održivosti nije samo idealistička stvar već osigurava profit ukoliko se transparentno provodi.
Prije nekoliko mjeseci naišla sam na odličan vodič o održivosti na blogu www.davidreport.com. Vjerujem kako će ovih sedam koraka održivosti i u vašoj tvrtki potaknuti važna strateška pitanja te osigurati nove ideje koje Vam mogu pomoći u kreiranju „obožavanih brandova“ – brandovi koji vraćaju resurse okolini u kojoj zajedno živimo i radimo. Dokument sadrži i primjere iz prakse koji inspiriraju na veliki preokret jer kao što i sam David Carlson na blogu poručuje : „Održivost ne znači - ne činiti ništa!“

- Deklaracija o načelima istraživanja, donesena na Europskom samitu o mjerenju u Barceloni, definirala je 7 ključnih načela za mjerenje i evaluaciju u komunikacijama: 1. mjerenje i postavljanje ciljeva temeljno je za bilo koji PR projekt; 2. mjerenje medija uključuje i kvantitativno i kvalitativno mjerenje – a izrezani clipovi su uglavnom besmisleni ; 3. metoda AVE (Advertising Value Equivalent) ne mjeri PR vrijednost i ne daje informacije za buduće aktivnosti, nego mjeri isključivo vrijednost medijskog prostora; 4. društvene mreže mogu i moraju biti mjerljive; 5. mjerenje ishoda važnije je od mjerenja rezultata u medijima; 6. poslovni rezultati mogu i moraju biti mjereni gdje je to moguće i 7. transparentnost i mogućnost ponavljanja mjerenja je ključno za dobro mjerenje. Samit su organizirali AMEC (International Association for Measurement and Evaluation of Communication) i IPR (Institute for Public Relations), a sudjelovalo je 200 predstavnika iz PR i media monitoring agencija. Više informacija o samitu kao i izjave ključnih ljudi PR industrije možete pronaći ovdje.

- Nakon što su Narodne novine objavile da od 1. srpnja ne žele biti izdavač Vjesnika, što bi značilo gašenje jedne od najstarijih tiskovina u Hrvatskoj, pojavili su se i zainteresirani za spašavanje branda. Prema t-portalu, jedna od zainteresiranih za Vjesnik jest i Vedrana Milas, vlasnica i glavna urednica novina In media res i agencije IMR. Milas je ovih dana uputila i pismo premijerki Jadranki Kosor u kojem, uz ostalo, piše da je ‘zainteresirana preuzeti novinsko izdanje Vjesnik te ostaviti ljude na njihovim poslovima i napraviti od dnevnog lista Vjesnik, istodobno sačuvavši radna mjesta, tiražne dnevne novine’.